TOP

Filmski petak: Evropska kuća majski program posvećuje italijanskom neorealizmu

Evropska kuća i Italijanski institut za kulturu u Beogradu majski Filmski petak posvećuju italijanskom filmu neorealizma. Pre samih projekcija, posetioci će kao i prethodna dva meseca imati priliku da prisustvuju razgovorima o ovom periodu italijanske kinematografije između profesora Gorana Terzića (Fakultet dramskih umetnosti) i kritičara i kritičarki Filmoskopije. Filmski petak – italijanski neorealizam održava se uz podršku Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu (Istituto Italiano di Cultura di Belgrado). Filmovi se prikazuju u Evropskoj kući u Beogradu (ugao Zmaj Jovine i Knez Mihailove). Svi filmovi imaju srpske titlove, a ulaz je besplatan.

 

Program i satnica:

 

16. maj, 19h

Najlepša (Bellissima, Lukino Viskonti, 1951, 114’)

Najlepša se smatra jednim od najvažnijih ostvarenja italijanskog neorealizma. Glavna junakinja, koju tumači Ana Manjani, žena je iz skromne rimske radničke porodice, opsednuta filmovima, ali i idejom da njena ćerka može da pobedi na takmičenju za „najlepšu devojčicu u Rimu” i postane filmska zvezda.

U razgovoru učestvuje Ana Đošev.

 

23. maj, 19h

Čudo u Milanu (Miracolo a Milano, Vitorio de Sika, 1951, 100’)

Čudo u Milanu italijanski je fantastični film u kom glume Frančesko Golisano, Ema Gramatika i Paolo Stopa. Film, ispričan kao neorealistička bajka, objašnjava živote grupe ljudi koji su pogođeni siromaštvom u posleratnom Milanu u Italiji.

U razgovoru učestvuje Ana Filipović.

 

30. maj, 19h

Noć (La Notte, Mikelanđelo Antonioni, 1961, 122’)

Glavni junaci, koje tumače Marčelo Mastrojani i Žana Moro, ugledni su i bogati milanski književnik i njegova supruga, čiji se brak nalazi u krizi. Radnja prati nekoliko sati u njihovom životu.

U razgovoru učestvuje Pavla Banjac. 

 

6. jun, 19h

Prosjak (Accatone, Pjer Paolo Pazolini, 1961, 117′)

Akatone, premijerno prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu, prvi je Pazolinijev film. To je priča o svodniku iz siromašnog rimskog predgrađa. Interesantno je da u Akatoneu nema nijednog kadra u kojem se glavni lik može videti s leđa, ili barem iz profila – svi su frontalni. Pazolini je to objasnio tvrdnjom da svoj vizuelni stil nije gradio na filmovima, već na Đotovim i Masačovim freskama iz četrnaestog veka.

U razgovoru učestvuje Iva Leković.

______________________________________________________________________________________

Vizual: Miroslav Knežević