TOP
nakon ljeta

Nakon ljeta: Ostrvski krug

Kritika filma Nakon ljeta

NASLOV: Nakon ljeta / REŽIJA: Danis Tanović / SCENARIO: Nikola Kuprešanin, Anja Matković, Danis Tanović / ULOGE: Uliks Fehmiu, Ivana Roščić, Goran Navojec, Anja Matković i dr. / TRAJANJE: 98’ / DRŽAVA: Hrvatska, Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Rumunija / GODINA: 2024.

 

„Svaki život je krug koji za sebe misli da je poseban“ citat je kojim počinje film otvaranja 30. Sarajevo Film Festivala, Nakon ljeta, novo ostvarenje bosanskohercegovačkog oskarovca Danisa Tanovića. Ovim rečima Saše Komarova reditelj već nagoveštava cikličnu strukturu filma razumljivu tek nakon njegovog završetka. Mračne prizore uspavane, dezorijentisane i tada još uvek neimenovane devojke na brodu koji ide ka ostrvu Prvić s početka zameniće, na kraju filma, vibrantni i hrabri krupni plan još hrabrije Maje (Anje Matković). Takva struktura ispričana iz vizure devojke ujedno predstavlja i jednu od najcelovitijih ženskih uloga u regionalnom filmu današnjice, s obzirom na to da nas Nakon ljeta provodi kroz gotovo čitav Majin život – od fotografija iz detinjstva, preko odnosa s roditeljima kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, do samostalnih odluka koje se tiču ljubavnog života i budućnosti junakinje. Dolaskom na ostrvo, njen privatni život, već emocionalno uzdrman odsustvom očinske figure, dodatno uzburka šarmantni Saša (Uliks Fehmiu), oženjeni gastarbajter iz Amerike. Iako veoma odlučna, jedino što Maju sprečava u tome da ostane zaista ubedljiva jeste gluma Anje Matković, inače i koscenaristkinje, čiji neuverljivo i šturo izgovoreni tekst koji pribegava psovkama ne bi li zvučao prirodno, uz preuveličane pokrete tela i neprirodne facijalne ekspresije čine da dinamično i kompleksno napisan lik percipiramo pomalo površno.

Nasuprot njenom, drugi likovi, meštani ostrva, uspešno doprinose celokupnoj tragikomičnoj atmosferi filma iako se u njemu nađu gotovo samo nekoliko minuta. Tako starica (Jadranka Matković) koja iz straha od ponovnog dolaska fašista s prozora puca u vazduh pevajući partizanske pesme uobličava istorijski kontekst mesta, dok lokalni čudak (Luka Juričić) koji se ne odvaja od foto-aparata u čiju funkcionalnost niko ne veruje jedini načuje policajce čiji je plan da smene Iću (Goran Navojec), levičarski orijentisanog gradonačelnika koji ostrvu i njegovim stanovnicima želi da se oduži tako što će uvesti kanalizaciju. Svoje mesto na ekranu našle su i krave koje poput običnih sugrađana hodaju trgom, posećuju kafiće i unose konstantan nemir meštanima, pogotovo kada naiđu na polje lokalno uzgojene marihuane. Naivnost i banalnost gotovo svakog od likova, ali i situacija u kojima se nađu, podsećaju na likove viđene u seriji Grlom u jagode (1975-1976) ili u nekom od filmova Gorana Markovića iz 1980-ih, kakvim bi Nakon ljeta bio još sličniji da nije digitalno sniman. Vizuelni identitet filma, iako prepun klišea poput jarkih boja i prečestih totala mora, ipak mnogo duguje kameri Miloša Jaćimovića koja, većinski srednje krupnim planovima snimanim iz ruke, doprinosi neočekivanom osećaju klaustrofobičnosti u naizgled ležernom filmu. Upravo su ti planovi, zbijeni u već uske ostrvske ulice, uz neprestan zvuk talasa, cvrčaka i crkvenih zvona, presudni za postizanje atmosfere koja uz samo nekoliko klavirskih tonova Livine Tanović prelazi iz naivne u tmurnu, podsećajući i gledaoce i Maju na realan svet van ostrva.

Iako ključna za film, centralna ljubavna priča Maje i Saše deluje dosadno i sporedno naspram dinamičnih dešavanja na ostrvu. Napisan kao tinejdž letnja romantična komedija, uz neizbežne stereotipe poput pijanog noćnog kupanja u moru, vožnje motorom duž obale i neobaveznog seksa koji se ispostavi da to nije, Nakon ljeta uspeva da sazri zajedno sa Majom i Sašom koji shvataju da, ipak, nisu više toliko mladi. Svestan je toga i sam reditelj koji kroz romantičnu komediju prožima kompleksnije teme poput ratnog i jugoslovenskog nasleđa, pitanje problematične vlasti i sudbine turistički nepopularnog ostrva koje nema ni kanalizaciju i na kom, kako primećuje Ićo, „nije uvijek ljeto“.

 


   Tekst je nastao zahvaljujući podršci udruženja UFUS AFA Zaštita koje je podržalo projekat „Filmoskopija“ na Konkursu za kulturna davanja za 2024. godinu.

Naslovna fotografija iz filma Nakon ljeta: Sarajevo Film Festival promo.

Pavla Banjac rođena je 1999. godine u Novom Sadu. Osnovne studije engleskog jezika i književnosti završila je na Filozofskom fakultetu na kom trenutno pohađa master studije iz književnosti i prevođenja. Član je kolektiva Art bioskopa i jedan od organizatora filmskih ciklusa i podkasta u sklopu CK13. Bila je polaznica radionice za mlade kritičare u organizaciji Mreže festivala Jadranske regije, nakon koje je radila i kao deo press tima na Filmskom festivalu u Sarajevu. Moderirala je razgovore sa više autora na Festivalu autorskog filma i jedna je od urednica žurnala i kataloga tog festivala. Radi kao prevodilac u Novom Sadu.